Dosadna,
pomalo tmurna nedjelja odvela nas je u Grožnjan.
Spuštajući
se cestom iz Motovuna na rijeku Mirnu pa sve do mjesta gdje je prvi putokaz
„Grožnjan“ nestrpljivo smo isčekivale prve prizore tog drevnog kulturnog grada.
Ceste
maslinovog ulja i vina odavale su samo djelić čarolije koja je obavijena oko
cijelog Grožnjanskog područja.
Uzak
parking, širok pogled i mnoštvo ljudi zaitrigirali su našu pažnju.
Na
samom ulazu u grad veliki pano sa kartom mjesta nagovjestio je što nas očekuje,
ali ni približno nije mogao dočarati pomalo epski ugođaj koji se osjeća u uskim
kamenim ulicama.
Prostran
trg, po kojem su trčala djeca, stoji kao ulaz u sve ulice umjetnosti,
gastronomije i života. Stare kuće obnovljene u galerije nakita, slika, posuđa i
drugih zanimljivosti uvodile su nas u samo srce grada gdje smo se uz zvuke
klavira potpuno prepustile osjetilima i mašti. Klasična glazba i operni glasovi
kao da su nas uvodili u povijesni film nekog talijanskog grada.
Naš smo posjet privele kraju u baru koji se svojom ponudom i ambijentom znatno razlikuje od onog što smo do sada poimale pod tim nazivom. Po neznam koji put toga dana osjećale smo se kao da smo u drugoj dimenziji. Bar u kojem možete kupiti gotovo sve (od namještaja do nakita) pruža ugođaj i pogled koji definitivno nema cijene. Stara kamena terasa ukrašena maslinama i starinskim vrstama cvijeća uz svježe pripravljen smoothie od ananasa uvela nas je u suton i duboke razgovore.
Naš smo posjet privele kraju u baru koji se svojom ponudom i ambijentom znatno razlikuje od onog što smo do sada poimale pod tim nazivom. Po neznam koji put toga dana osjećale smo se kao da smo u drugoj dimenziji. Bar u kojem možete kupiti gotovo sve (od namještaja do nakita) pruža ugođaj i pogled koji definitivno nema cijene. Stara kamena terasa ukrašena maslinama i starinskim vrstama cvijeća uz svježe pripravljen smoothie od ananasa uvela nas je u suton i duboke razgovore.
..baiser
Nema komentara:
Objavi komentar